Nailah Slade ima 21 godinu i studira Modernu istoriju u Londonu, a Bosnu i Hercegovinu i Srebrenicu odmah je prihvatila kao svoju drugu kuću.
“Prvi put u Bosnu i Hercegovinu došla sam u aprilu kada sam sarađivala sa novinarima BBC-a koji su posjetitli Sarajevo, Tuzlu, nakon čega samo bili i u Srebrenici gdje sam upoznala ljude koji su mi danas pravi prijatelji”, priča Nailah.
Prve prijatelje koje je upoznala u Srebrenici bili su Hasan i Nedžad sa kojima je izgradila prava prijateljstva, posebno sa Nedžadom i njegovom porodicom sa kojima je postala veoma bliska.
“Snimajući Nedžada, pošto sam radila kao pomoćnik na snimanju zvuka, upoznala sam njega kroz njegovu bol koju je prvi put tada ispričao za medije. Nisam mogla biti ravnodušna i suze su same tekle. Sutradan od njega sam dobila crtež njegove kćerke koji i danas stoji iznad moga kreveta”, priča Nailah i dodaje da su upoznavanje nastavili tako što su se dopisivali mejlovima, slali fotografije porodice i razmijenjivali mišljenje ali i na kratko se sreli u Londonu.
Nakon aprila, Nailah dolazi ponovo u julu posredstvom Fondacija Bauern helfen Bauern, na poziv gospođe Doraje Eberle koja je poziva da pomaže tokom Marša mira gdje ostaje nekoliko dana. Treći put vraća se u septembru gdje je ostala dvije sedmice u Kući dobrih tonova u Srebrenici gdje je pomagala osoblju Superara, muzičke škole.
“Željela sam učestvovati ma Maršu mira ali nisam imala odgovarajuću obuću tako da sam pomagala ljudima, donosila hranu, vodu i slično. Odlučila sma da želim početkom okotobra ponovo da dođem i ostanem malo duže, a želim pomoći, svakom ko treba pomoć, bilo kakvu”, kaže Nailah.
Srebrenica kao posebno mjesto
Najbolje prijatelje upoznala je u Srebrenici a, kako kaže, ovamo je došla skroz otvoreno i nije znala šta je očekuje, na šta je sada ponosna.
“Postoji mnogo građevina na kojima ne možete da vidite da li su uništene ili su počele da se grade, teško je razlikovati ali kuće su divnu, kada poredite sa kućama u Engleskoj koje nisu tako lijepe i velike, izuzev ako nisu preskupe. Kako god izgledala, kada uđete u kuću svaka je čista i odiše svježinom dok je ispred kuća cvijeće. Sjećam se automobila koji su se vozili dok sma bila mala, nakon toga jedino ih opet vidim na ovim ulicama. Ljudi ne brinu toliko za metarijalne stvari, interesuju ih ljudske vrijednosti i žele da žive život”, priča Nailah.
Mjesto čine ljudi zbog kojih se vraća u Srebrenicu, ali dopadaju joj se planine i priroda koja je divna i sačuvana.
“Nikada u životu nisam vidjela više drveća i šume kao u Bosni, to je odlično. Takođe ljudi, uvijek su nasmijani i vedrog duha iako iza sebe imaju najstrašnije stvari, spremni da te pozdrave. Sve je organsko, voće povrće, hrana jako je ukusna, svjež vazduh, priroda, potencijali, kafa koja je fenomenalna”, kaže Nailah.
“Mladi ne vide perspektivu, više od polovina ljudi koje sam upoznala želi da ode”
Imala je priliku da vidi kak ljudi žive čak i oni koji su zaposleni, opet spajaju kraj sa krajem i bore se da život bude ljepši. Ipak, razočarana je koliko mladi žele da odu jer ne vide perspektivu i misle da će bilo gdje biti lakše.
“Pored svega toga mnogo ljudi želi da ode a ne znaju koliko toga gube ako odu. Znam da je život dosta težak i da nema mnogo posla ali ovo mjesto ima mnogo više vrijednosti od drugih”, poručuje Nailah.
BiH i Srebrenica predstavljeni “mračno”
Tokom svog života nije imala potrebu da sazna nešto više o našoj zemlji, sve dok nije odlučila u nju doći.
“Rođena sam 1994. godine i prije dolaska ovamo nisam mnogo znala o ovoj državi, jednostavno ljude tamo to ne zanima mnogo, žive tako. Znala sam da postoji Bosna i Hercegovina, znala sam to po igračima poput Begovića i Džeke. Čak nisam znala da su Srbija, BiH i Hrvatska tako blizu. Bila sam sigurana da je Srbija blizu Rusije. Više sam istražila sedmicu prija dolaska ovamo, dobila sma jednu knjigu sa neobičnim mračnim fotografijama dok dolaskom takve slike nisu realne, makar ne danas. Guglajući pojam Srebrenica uvjek su izlazile stvari o ratu i genocidu, ništa pozitivno”, priča Nailah i dodaje da BiH treba uraditi više kako bi se ova zemlje što bolje predstavila.
Svjesna je da stranci, posebno novinari u ovu zemlju obično dolaze po slike povezane sa ratom, mračne slike koje prikazuju negativnu stranu države ali i Srebrenice. Smatra da je neophodno da se ljudi u ovoj državi bore i pokažu kako danas ovdje život izgleda ali i da se suoče sa prošlošću.
“Ono što sam vidjela jeste da ljude ne zanimaju sve tri strane, njihove priče i traume. Samim tim dolazi i do nepoštovanje ljudi jer svako bi trebao imati priliku da sasluša ljude jer postoje opšte poznate stvari ali tako postoje i ne tako poznate činjenice koje ljude ne zanimaju. Ovdje se mora uraditi mnogo toga, posebno ljudi koji su tu, na njima je najteži zadatak koji traje dugo, kao što je slučaj sa Njemačkom”, rekla je Nailah.
Ovdje se dobro osjeća, misli da je drugačiji čovjek, život je ljepši
Veza sa Srebrenicom se gradi brzo i ova mlada Britanka razmišlja da uskoro kupi i kuću u Srebrenici, već uveliko animira ljude da makar posjete ovo mjesto i ako mogu, pomognu.
“U budućnosti željela bih da kupim kuću u Srebrenici ne zato što nemam gdje da dođem, postoje hoteli već što želim kupiti neku devastiranu kuću, urediti je i time pokazati da se može uraditi nešto da ovaj grad izgleda drugačije. Svakako želim se vraćati ovamo, uvijek kada imam priliku biću ovdje”.
Smatra da se ovdje prijateljstvo poštuje, ljudi vole i da postoji pravi život koji se živi.
“Ova zemlja ima mnogo toga dobrog. Posebno mi je drago kako ljudi žive, kako mladi moje generacije žive i ne misle mnogo o stvarima iz prošlosti, kako poštuju male stvari, vole umjetnost i žive. Ono što je posebno jeste da se poštuje prijateljstvo, tome se pridaje posebna pažnja iako je era moderne tehnologije, ljudi se i dalje druže, to nije slučaj sa mojim vršnjacima u Engleskoj”, priča Nailah.
Početkom oktobra Nailah se ponovo vratila u Srebrenicu gdje planira ostati do kraja decembra pomažući u muzičkoj kući i osoblju Superara i družeći se sa ljudima i djecom.
“Ponovo se vraćam ovamo jer želim da vidim stvaran život, da upoznam sve ljude, Bošnjake, Srbe, i sa njima budem prijatelj. Želim pomoći, nije bitno kome, želim uraditi nešto dobro za ljude. Do sada sam upoznala mnogo različitih ljudi sa obje strane i veoma mi je zanimljivo jer studiram istoriju, da vrijeme provodim sa ljudima”, kaže Nailah.
Omiljeni fudbaler za nju je Asmir Begović, sa kojim je se fotografisala. Neke od njenih fotografija pogledate u galeriji.
